понедељак, 7. новембар 2011.

Caki, Caki, Cale, kupi mi sandale!



Ženska opsesija cipelama je neobjašnjiva i nemerljivo velika. Možda se vodimo time da “cipela glavu čuva“, iako se današnje cipele ne nose na glavi. Ukoliko nisi Lady G. Možda je to naša opsesija veličinom štikle, ekvivalentno veličini “ponosa“ kod muškaraca, pa jedna drugoj skrešemo u brk, pardon, usne “ Ajde da je merimo!!!“. Ne prođe ni dan da se ne divimo štiklicama, cipelicama, čizmicama i svim ostalim deminutivima ženske obuće. “Jao, kako su ti dobre štikle, gde si ih kupila?“ osoba broj jedan. “Jao, pa hvala (blush). Znaš, kupio mi ih je Vlada, mislim, onaj je platio, a ja sam birala.“, smešak zvani “šestica“ osobe broj dva.
Nedavno sam zaključila da ako imaš poseban orman samo za cipele i vrbovali su te za slikanje, imaš pet minuta da izvedeš sledeću akciju. Čitaj pažljivo! Pod jedan-uzmi apsolutno sve, ali sve cipele koje imaš u tom ormanu. Ukoliko nemaš taj cenjeni orman, idemo na turneju zvanu “Pokupi svu moguću obuću kod drugarica po modi“. Kad si sve lepo skupila idemo na korak dva- razbacaj sve te divne primerke  po krevetu, kao kad bacaš komade odeće u frci “Nemam šta da obučem!“. Jesi? E, sad, korak tri- sačekaj da dođe fotograf i baci se u taj krevet od štikli, nabaci happy face i zagrli štiklicu ti najdražu. Ih, kako će žene da ti zavide, nemaš pojma.
Da li ja to ovde, sada i odmah prozivam žene sa puno štikli, zavidnica jedna neopisiva? Hell no. Samo ukazujem na mogući problem sa preterivanjem. Čist primer- devojka koja kupuje male patike u radnji. “Ćao, Suzi! Da li si ti to dobila bebu, a ja ne znam za to? Šalim se. Ideš na babine kod nekog?”. Nema nikakvih babina, ustvari, Suzi ima višak prostora u cipelarnik-ormanu, ali ne toliki da kupi novi par cipela, već taman toliki da stanu male dečije patike i to sa potpeticom! Ostaje mi samo da je pitam da li je u međuvremenu postala sajentologinja i blisko je povezana sa g. i gđom Kruz, koji vole stvarčice poput “vanzemaljski oblici života” ili “dečije cipelice na štiklicu”.
Kada biste zavirili u moj cipelarnik, verujem da biste pronašli Skituljka i Devetara Cokulića, pored Piruete i Aldica. Posle petočasovnog stajanja u štiklama u noćnom provodu, svaka žena će vam reći da  nema lepšeg osećaja nego kad skineš obuću i bosa staneš na pod, pa sledećeg dana obuješ patike. Patike su kao ozbiljna veza posle kres-šema u štiklama. Poznajem žene koje ne bi mogle nikud bez štikli, verujem da i spavaju sa njima ili ih izlože u dnevnoj sobi, kako bi im se sve vreme divile. Neosporno je da se uživa u njima, žensko telo se izduži, dobije onaj seksi odsjaj. I dan-danas se naučnici spore oko toga da li visina štikli utiče loše na kičmu ili ne. Dok oni to rade, svakog minuta se u svetu proda po jedan par štikli.
Umereno ili neumereno- pitanje je sad? Dok god ne kupujete dečije patike da vam popunjavaju prostor ili dok god one ne predstavljaju Mr.Smitha vašoj Mrs. Smith, sve je savršeno štiklastično. Onog dana kad počnete da ih pronalazite u toaletu ili kupujete manji broj, koji vam stoji kao THE cipelica Pepeljuginoj sestri, situacija je ozbiljna. Ništa strašno, opsesija se rešava rasprodajom u dvorištu ili jednostavnim poklanjanjem drugaricama. Jedno je sigurno, žena nikad neće izgledati bolje i zavodljivije, a time i sa većim samopouzdanjem nego u par dobrih štikli od 12 cm. Ali, bez preterivanja molim!
Kako reče draga Nensi Sinatra (Nancy Sinatra) “This shoes are made for walking” i mi žene joj apsolutno verujemo.

Šta je dođavola sa vremenom?


Mesec Jun 2011.godine

Razmišljam “Napokon je došlo leto! Juhu, haljinice, štiklice, pomadice, parfemi... To Čola, ti si moj čovek!“. Izlazim u novoj cvetnoj haljini, proveravam da li mi štikle imaju “flekice“, da se ne bih čula kao potkovani konj, ovaj, kobila. Sve je tu, torbica, naravno. Zamalo da viknem “Gde ste žene, stig'o Čola!“, kad me je oduvala, blago rečeno, primorska bura, sve do najmanje koščice u telu. Iznenađena i uvređena, shvatila sam da ipak možda živim u pustinji Gobi, gde su dani prevrući, a noći prehladne. Podvijenog repa se vraćam u kuću, mama sva radosna pita “Ćero, pa ti se vratila?“. Ne, mama, došla sam da obučem pantalone i majicu, a bogami i jaknu. Mama opet srećna, odavno me nije videla toliko obučenu za grad. Bez donošenja pogrešnih zaključaka, molim! Znate da mamama nikad nismo dovoljno umotane i nikad nismo dovoljno pojele za ručak. U gradu pocupkujem od hladnoće i razmišljam da li da naručim čaj, a onda se pali lampica da će i žestina imati toplotno dejstvo.“Konobar! Dve ljute! I ako može što pre!“. Leto- davno prošlo vreme. Noćno kupanje? Jedino ako si suicidan i emovac.

Mesec Oktobar 2011.godine

Opet razmišljam “Ode leto, ni za šta, nisam ni crkla od vrućine kako treba, a nisam se ni preterano sunčala.“. Oblačim košulju, pantalone, obuvam patike, spremna sam kao za Vrbicu. Mislim se kako je lepo bilo kad sam bila mlađa (i slađa), svu novu garderobu navučem na sebe, nove patike, pa se šepurim pred svima u školi i prilično se iznerviram kad vidim malu mrlju na vrhu novih patika. I dok se ja tako prisećam, izlazim napolje, zaključavam vrata i osećam se vrlo neobično. Kao kad se imaš fleku na majici i ne primećuješ, a svi te gledaju podmešljivo.Proveravam da li stvarno imam fleku, da li mi je šlic “Na izvol’te“ ili sam stavila previše rumenila kao Bridžit Džouns. Ne znam šta je tačno u pitanju, ali nastavljam dalje. Posle par koraka, sve mi je jasno. Sunce peče li peče, ubi od vrućine! Ja bih se raskomotila, ali kako da skinem košulju kad nemam ništa ispod? Prilično je kasno da se vraćam kući i osuđena sam na najgore muke- prekuvavanje u gradskom prevozu. I dalje mi nije jasno, kako? Moraću da počnem da nosim one transparente kao beskućnici “Kraj sveta je blizu!“, a ispod i na engleskom, da znaju u stranci u kakvom smo sosu: “Your time has come!“.

Da, da, znam za klimatske promene, da li to znači da ćemo leti da se sankamo, a zimi kao pijani Rusi da se brčkamo u moru? Mada, kad se malo bolje pogleda, moda i ide u skladu sa vremenskim prilikama i neprilikama. Leti se nose tzv.“letnje čizme“ sa rupicama za propuh. A zimi se opet noge smrzavaju u sandalama za npr. doček Nove godine. Možda ćemo ubuduće izgubiti gravitaciju, pa ćemo skakutati do posla ili fakulteta, a na opštu radost svih, možda će u modi biti golotinja. Do tad “Gravity is a bitch“, pripremite se za letovanje 31. decembra, dočekajte Novu godinu sa tenom, slanom kosom i koktelima. Na plaži, naravno.