уторак, 21. децембар 2010.

Dragi Deda Mraze


Pišem ti ovo pismo, jer znam da sigurno postojiš. Čak i kad razuvere decu da ti postojiš tako što se obuku u tvoje odelo i stave bradu od vate, pa ih dete slučajno povuče za bradu, vidi tatu i počne nenormalno da vrišti i da plače, onda mu mame i tate bespomoćno objašnjavaju da ti ustvari ne postojiš i da je vreme da to shvate. Ja sam uvek znala da je to samo izgovor i da su ti tate samo pomoćnici pri dostavi poklona. To je ustvari test dečacima i devojčicama širom planete, da bi ti uvideo da li će posle jedne tako bedne rečenice kao što je "Pa, vidiš, dušo, Deda Mraz, ustvari i ne postoji, on je izmišljen, da bi..." deca prestati da veruju u tebe ili ne. Ja sam u NE grupi i da postavim ja sad pitanje- Da li postoje vanemaljci? Ne? Pa, zašto ih onda proučavaju i šalju rakete u svemir da otkriju ima li života na drugim planetama? Zašto pokušavaju da dokažu da postoje? To se sve svodi na vic kada pitaju Cigu ko su vanzemaljci, a on lepo čovek odgovori "VanZEMLJACI? Pa, nek' živi ko gde 'oće!".
Elem, da se ja vratim fino tebi. Na početku jedna zamerka- previše si se iskomercijalizovao sa onom reklamom za Koka Kolu. Dobro ja razumem da čoveku trebaju sponzori, pa ne idu jeleni na vazduh i sankama treba održavanje, ali gde si ti video da ljudi po hladnom vremenu piju Kolu?! Ovde kad dune košava, pa kad ti kroz uši produva i mozak, uletiš u prvi kafić i kažeš "Daj jedan čaj!". Dakle, pamet u glavu i sledeće godine potpiši ugovor sa Milfordom.
Nadam se da ti je na Severnom polu lepo i da uživaš sa Baba Mrazicom i Rudolfom (jel mu i dalje crven nos?) i da nećeš kasniti sa poklonima (ovo se interesujem zbog sebe, msm, pokloni su mi prekopotrebni). Vidiš kako se ja raspitujem za tvoje zdravlje i ostalo, a ne odmah "Dragi Deda Mraze, treba mi to i to!". Neeee, ja sam uviđajna osoba i tek sad ću da ti kažem spisak stari koje bih htela za Novu godinu i, da naravno, da li sam bila dobra cele godine se ne dovodi u pitanje :)
Da počnemo:

1.ŠTIKLE
Ovaj, to mi je uvek pod 1... Razumeš me jel' da? Šta kažeš, koje hoću? Pa... Mogle bi neke crne ili bež, salonke ili polučizmice, sa obaveznom platformom napred, da me nogice ne bole, potpetica od 10 do 15cm... D&G? Može, a i ne mora, može i Gucci, Prada, ne biram ja puno...

2.SREĆE
Ne šalji mi Leprikone nikako, nego spakuj to u 5 bidona (ako ne znaš šta je to, pitaj Dajanu) i dostavi mi, a ja ću to preko godine da rasporedim.

3.MESTO U NOVINARSKOJ KUĆI
Da, da, pogodio si, pisala bih kolumne, nosila Channel odela, Gucci štikle i pila kafu za poneti (velika moka sa malo cimeta i 2 kesice šećera), pućiću usta i nositi XXL naočare. Ha, šalim se, samo ću pisati kolumne i onda trčati svakog 1-og u mesecu na trafiku da vidim kako izgleda mojih ruku delo.

4.PAMETI
Malkice više. Jedan kolumnista je to tražio od tebe, pa sam ja to COPY/PASTE, jer mu je ta bila kao Njegoševa. Znači, malo više pameti u 2011-oj, a uz to i odgovornije ponašanje, ne toliko osetljivosti na tuđe ponašanje, kritiku ili svađu, brzina pri radu i manje smotanosti.

5.TONU SLATKIŠA
Rečenica moje sestre je da bih ja ubila za slatko. "Mala, daj Milku sa karamelom i komadićima keksa, inače ću da te ubijem ovom štiklom od čitavih 12cm!" Hahahah :) Ne, ne bih ubila, možda ukrala, otela, ali da ubijem ,nije moj stil :DDD Ugl, poenta je da se ti čuješ sa fabrikama slatkih proizvoda (inostranstvo se podrazumeva), uzmeš im svima propusnice -doživotne- i dostaviš mi to. Ne pridikuj mi da sam debela, ti čoveče sa belom bradom i brkovima i stomakom do zuba!

E, Deda, to bi ZA SAD bio krajnji ishod mojih želja, ako se setim još nečega, ja ću napisati još koje pismo, a čisto sumnjam da ih više neće biti, tako da se pripremi. Nadam se da ti nisam tražila previše, ionako nosiš samo igračke, šta su slatkiši, pamet, novinarsko mesto, sreča i štikle za tebe? Piece of cake iliti mačiji kašalj. Mogla bi možda Baba Mrazica da mi pošalje korpu mafina? Ali, o tom-potom!
Želim ti srećan put, puno snega, srećnu Nou godinu (nemoj da piješ, znaš parolu- kad pijem ne vozim-mislim sanke) i da i ti dobiješ neki poklon od Baba Mrazice koji puno, puno želiš!

Ljubim te u crvene obraze,
Tina Bunjevački

P.s. Ne tražim ti ljubav, jer si i ove godine bio toliko dobar i doneo si mi je na pretek, baš onako kako sam htela. Samo tako nastavi i, u ime mog Vojkana(on kao ne veruje u tebe, a vidim mu osmeh kad se pojaviš na TV-u) ti tražim radno mesto koje on želi, njegovu sreću, desktop računar, kafe aparat... Mislim da je to-to! Veliki pozdrav i poljubac od nas!